18/08/2026
Imam potrebu da se na neki način "opravdam" što me nema ovdje.
Tebi, koja si sa mnom prolazila kroz sve lijepe dane dugujem i ovakve, bolne i okrutne koji su se pretvorili u period.
Neke tuge su se dogodile i još se događaju.
I ja se još učim prihvatiti ih.
Nisu moje tuge osobno pa ih ne želim iznositi, ali se radi o meni bliskoj osobi u obitelji.
Da, bolest člana obitelji je u pitanju i tu ću stati s objašnjavanjem jer mi je neumjesno iznositi nečiju privatnost i hvala na razumijevanju.
Meni bliski i dragi ljudi znaju i "tu su". ❤️
Ne želim ovaj post pretvoriti u jadikovku ili žicanje tužnih smajlića.
Nije mu takva namjena.
Želim samo da znaš da će Loca kad tad nastaviti svoj život, ali sada kada su tuga i borba primarni jednostavno ne mogu.
Nemam ni snage ni volje.
A ni ne želim da moje kreacije nose tu energiju. Svi koji stvaraju znaju da svojim rukama prenose osjećaje na komade koji nastaju pod njima.
Ova fotka je toliko realna jer baš prikazuje ono što trenutno osjećam.
Okrećem pogled jer ne želim vidjeti istinu i ne želim da ti gledaš tugu u mojim očima.
Hvala ti što si pročitala do kraja.
I hvala ti što si tu i kada nije lijepo. ❤️🩷
P.S. Ovaj kratki vikend na Balaton gdje je i nastala ova fotkica bio je naš mali bijeg od realnosti i obećanje dato djetetu da ćemo ga ovo ljeto odvesti na još jedan izlet.